U novoj zgradi općine Prozor-Rama koja je pri završetku postavljena kamena ploča u koju je uklesana povelja kralja Tvrtka izdana u Prozoru.
Akademski kipar Petar Dolić je svojim umjetničkim vještinama uklesao Povelju kralja Tvrka izdanu “pod Prozoru u Rami” 11.08.1366. i to je prvi pisani spomen Prozora. Ploča je postavljena u ulaznom hodniku nove zgrade općine te će pored nje biti postavljena i transliteracija Povelje kako bi se svi posjetitelji mogli upoznati sa samim sadržajem izdane Povelje. Prije četiri godine, 2016. godine, održana je i znanstveno stručni skup u povodu 650 obljetnice prvog pisanog spomena Prozora. Petar Dolić je i autor “Tvrtgova biljega” koji se nalazi na kružnom toku na ulazu u Prozor.
Tvrtko I. Kotromanić – prvi i najmoćniji bosanski kralj – 1391.
Prvi bosanski kralj Tvrtko I., pripadnik dinastije Kotromanića, umro je 10. ožujka 1391. godine. Po svojoj majci – Jeleni Šubić – bio je kralj Tvrtko praunuk znamenitog hrvatskog bana Pavla Šubića. Po jednoj liniji potjecao je Tvrtko i od srpske dinastije Nemanjića, a bio je čak i potomak hrvatskog i ugarskog kralja Bele IV. iz dinastije Arpadovića. Dakle, podrijetlo prvog bosanskog kralja bilo je vrlo kompleksno.
Tvrtko I. rodio se oko 1338. godine, a već sa samo 15 godina postao je bosanski ban. Nakon što je smirio pobunu domaćeg plemstva te uredio odnose s hrvatsko-ugarskim kraljem Ludovikom I., Tvrtko se 1377. godine okrunio za kralja. Tijekom vladavine uvelike je proširio teritorij svoje države, tako da je ona obuhvatila i mnoge krajeve koji danas pripadaju Republici Hrvatskoj (primjerice, gradove Split, Trogir i Šibenik te otoke Brač, Hvar i Korčulu). Nazivao se kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Primorja itd.
Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što ga je učinilo najjačim vladarom u povijesti srednjovjekovne Bosne.
Kralj Tvrtko I. umro je u dobi od oko 53 godine, 1391. godine u utvrdi Bobovac, a naslijedio ga je polubrat Stjepan Dabiša.
Tekst Tvrtkove povelje u latiničkoj transliteraciji:
Vь ime: ôt(ь)ca: i sina: i sv(e)toga d(u)ha aminь azь rabь b(o)ži i sv(e)toga grьgura az ovomь g(ospo)d(i)nь banь tvrьtko sinь g(ospo)d(i)na kneza vladislava a sinov(a)cь velikoga i slavnoga g(ospo)d(i)na bana stêpana milostiju b(o)žiômь g(ospo)d(i)nь mnogimь zemlamь bosnê i soli i usorê i dolьnimь kraemь i podriniju i hlьmьski g(ospo)d(i)nь stvorihь milostь svoju gospodьsku svoemu vêrьnu sluzê u ime voevodê vlьkcu hrьvatiniću za negovu vêrьnu službu u ôno vrême kьda se podviže na me ugrьski kralь u ime ludovikь i prihodi u plêvu podь sokolь i ônьdazi mi voevoda vlьkcь vêrьno posluži i za negovu vêrьnu službu dah mu gradь u plêvê u ime sokolь sь vьsom plêvomь ôt(ь) mee do mee ôt(ь) uskopla p[o] krьtovu elu a ôt(ь) dlamoča po vitoraju a ôt(ь) lužcь dorьčeve a ôt(ь) luke po zlamenie tozi dasmo gradь sokolь s vьsom plêvomь voevodê vlьkcu za plemenito nemu i negovu poslêdnemu u vêke aminь bezь vsakoga gospodьskoga dohotka a tomu svêdoci dobri bošnane knezь vlai dobrovoevićь i sь bratiômь kazncь sьnьko i sь bratiômь župan crьnugь i sь bratiômь županь branko pribinićь i sь bratiômь tepьčija vlьčihna i s bratiômь knezь vlatko ôbrinovićь i sь bratiômь tepьčiê milatь i s bratiômь a ôt(ь) usore svêdoci voevoda tvrьtko i sь bratiômь kaznьcь stêpoe čelьničićь i sь bratiômь tepčiê sladoe divoševićь i sь bratiômь a ôt(ь) lužьcь svêdoci županь stêpko vlьkovićь i sь bratiômь županь milьtênь hrьvatinićь i sь bratiômь a tomu pristavь knezь bogdanь bêlьhanićь ôt(ь) dvora a ôt(ь) vladaniê pristavь: dragošь šanьtićь a tko [ć]e sie poreći ili prêtvoriti ot(ь) nasь ili ôt(ь) našihь poslêdnihь surodnikovь […] inoplemenьnikь da e prokletь ôt(ь)cemь i sinomь i svetêmь d(u)homь i materiju b(o)žiômь i d [=4]mi ev(a)nđel(i)sti i .vï: [=12]ma: ap(os)t(o)loma i :o: [=70]mi i :z: [=7]mi i zь banimi b(o)žimi i vьsêmi : b(o)gu: ugodivьši mi u si vêkь i u priduĉi aminь i da e pričestnikь ijudê skariôtskomu koji prêda sina b(o)žiê na raspetie za .l [=30] srebrьnêhь pênezi i koi izliha u[prêš]e propni propni krьvь na nemь i na čedêhь ego a se pisa dražeslav diêkь […] poroeniê b(o)žiê lêtь č.t.ks з [=1366] lêto i našemu gospodьstvu :gï: [=13] lêto mêseca avьgusta po knizê .aï. (=11) d(a)nь podь prozoromь u ramê.
