SPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO RAMA

Rad Sportsko ribolovnog društva „RAMA" temelji se u okviru zakona o slatkovodnom ribarstvu, nadležnosti iz statuta, te na osnovu programski smjernica, načela zaštite, obnovi i uzgoju ribljeg fonda, razvoju športskog ribolova, ribolovnog turizma i ribolovne rekreacije na području općine Prozor-Rama odnosno vodama ovog društva Ramsko jezero, rijeka općine Prozor-Rama i dijela Jablaničkog jezera.
 
Karakteristike lokaliteta - RAMSKOG JEZERA

Ramsko jezero je smješteno u gornjoramskoj kotlini na sjeveru Hercegovine, na području današnje općine Prozor-Rama. Područje je ograničeno strmim vijencem planinskih masiva Raduše, Makljena, Ljubuše i Vrana, a uz samo jezero sa sjeveroistočne strane nalazi se Kolivreta ( 1 174 m n.v.) s istaknutim vrhovima Vučja gora ( 702 m n.v.), Gradina ( 1 057 m n.v.). Na sjevernoj strani je Raduša sa Draševom i istaknutim vrhom Košticom (1 285 m n.v.), Zahum s Humnom glavom (989 m n.v.), Orlovačom (953 m n.v.), Crnom stranom (770 m n.v.), Stražbenicom planinom (883 m n.v.) i Kamenitom djecom (912 m n.v.). Područje rijeke Rame, od vrela pa do ulaza u ramski kanjon na dnu Kovačeva polja, predstavlja prirodnu uvalu koja je danas ispunjena vodama Ramskog jezera. Jezero je dosta duboko ( prosječna dubina kod max kote je 75 m ). 
Dužinski smjer ove kotline i današnjeg jezera je sjeverozapad-jugoistok. Ova kotlina čini gornji tok rijeke Rame, a ispunjena je sedimentima mlađeg tercijara. Dužina, od vrela rijeke Rame do ulaza u strmi ramski kanjon, iznosi 7 500 m. Površina Ramskog jezera je različita, a ovisi o visini uspora. Tako na maksimalnoj koti uspora 595 m površina iznosi 1 550 ha, na koti 581 m ona je 1 160 ha, a na minimalnoj koti uspora 536 m površina je 245 ha.
Površina slivnog područja je 550 km2. Prosječne godišnje padavine iznose 1 384 mm. Brana je nasuta u kanjonu s betonskim ekranom visine 100 m. Srednji protok vode 34 m3/s. Zapremina akumulacijskog bazena 487 hm3, a korisne akumulacije 466 hm3.
Sa sjeverne, zapadne i južne strane uzdižu se strmi planinski dijelovi od mezozojskih krečnjaka i dolomita dok su na sjeveroistočnoj strani naslage mnogo blažeg nagiba.
Dno jezera Rama nije prostrana ravan nego je s dosta valovitih brežuljaka između kojih u rijeku Ramu ulazi veliki broj pritočica. Glavni vodni tok čini rijeka Rama, koja izvire jugozapadno od naselja Varvara, iz dva snažna vrela. Lijevo vrelo je stalno i zove se ljetnim vrelom, a nalazi se na koti 538 m. To je pukotinsko jezero s 3 cmt/s. Voda izbija lagano i bez nekih vidljivih pulzacija. Na koti 382 m, uzvodno na oko 300 m, nalazi se zimsko vrelo rijeke Rame. Ovo vrelo je povremeno, a aktivira se samo poslije većih padavina ili u vrijeme otapanja snijega. Glavnu količinu vode rijeka Rama dobiva iz kraških vrela Buk i Krupić. Oba ova vrela su tipična pukotinska uzlazna vrela. Buk izvire na koti 541 m, a površina vode ovog vrela je u stalnom valovitom kretanju što je rezultat ritmičkih pulzacija koje su vidljive samo u središtu vrela dok su periferni dijelovi potpuno mirni. Vrelo se nastavlja u jači potok, ali već poslije 200 m prelazi u rijeku Ramu. Na nizvodnoj strani ovog vrela nalazi se još nekoliko manjih vrela, bez nekog većeg značaja.
Ispod okomitog jurskog krečnjaka, nizvodno od vrela Buka, nalazi se još jedno kraško vrelo nazvano Krupić, koje se nalazi na koti 545 m s količinom vode od oko 7 cmt/s. Izbijanje vode je snažno i jednolično što ukazuje da se radi o podzemnom vrelu. Ovo vrelo je za četiri metra više nego vrelo Buk, unatoč tome što se nalazi nizvodno od njega. Uz navedeno vrelo nalazi se nekoliko periodičnih vrela koja funkcioniraju u vrijeme otapanja snijega i velikih kiša. Vrelo Krupić nastavlja se u potok, koji nakon 350 m toka uvire u rijeku Ramu. U koritu ovog potoka nalazi se još jedno vrelo ( Đulka) koje, prema navodima mještana, ima veću količinu vode za vrijeme sušnog razdoblja nego vrelo Krupić.
Pored ovih postoje još neka vrela na ostalim kotama, a najizdašnija su Trešanica na koti 536 m, Proslapska vrela na koti 540 m, Osmića vrelo na koti 532 m i vrelo Klenak. Sva navedena vrela aktivna su samo u vrijeme visokog vodostaja.
Lijevi pritoci rijeke Rame ( Radin potok, Cripalo potok, Zagrablje potok, Sečajski potok, Borak potok, Kokošiji dolac potok, Draganj potok, Jaklički potok, Slatina, Torjače potok, Drežnica potok) manji su potoci od kojih neki presušuju preko ljeta. Sva ova navedena periodična vrela, s površinskim potocima sjevernog dijela Kovačevog polja, daju oko 10% ukupnog protjecanja.
Ramsko vrelo je najslabije od tri glavna vrela ove rijeke i njegov udio u ukupnom protjecanju kroz Kovačevo polje, u vrijeme niskog vodostaja, iznosi samo 6%. 
Prema mišljenju nekih autora, Ramsko vrelo nalazi se pod izravnim djelovanjem taloga i njegove podzemne retencije u odnosu na druga dva vrela male. Prema dostupnim mjerenjima količine vode Buka iznose oko 26%, a pri niskom vodostaju oko 41 % ukupnog protjecanja u Kovačevom polju. Ovaj podatak navodi da Buka dolazi iz dubokih rezervoara i da talozi izravno ne utječu.
Udio Krupića, u cjelokupnom protoku rijeke Rame kroz hidroakumulaciju, u vrijeme visokog vodostaja iznosi oko 40 %, a oko 47 % za vrijeme niskog vodostaja. Kapacitet svih vrela tijekom ljetnog razdoblja u sušnim godinama iznosi 8 do1 cmt/s.
Rijeka Rama ima dosta uravnotežen godišnji režim voda i u ovom se pogledu razlikuje od Neretve. Stoga je kod srednjeg protoka amplituda Rame 1,06; rijeke Neretve 1,31.
Nastankom jezera smanjena je vučna snaga rijeke Rame dok su u ovom pogledu aktivni samo dijelovi potoka koji se nalaze iznad razine jezera. Potoci koji gravitiraju jezeru imaju kratak tok i male količine vode te nema većih opasnosti od zasipanja i zamućivanja jezera.
 
Karakteristike vode Ramskog jezera

Temperature vode u hidroakumulaciji Rama variraju od 4,1? C do 21,4? C. Najniže temperature zabilježene su potkraj veljače, a varirale su ovisno od postaje u vrlo malim razlikama. U zimskim mjesecima voda je, na dubini od 2 metra, bila neznatno toplija nego na površini. U ljetnim, jesenskim i proljetnim mjesecima temperature vode pri površini bile su više. 
Ova pogodnost može se koristiti za uzgoj salmonidnih riba tijekom ljetnih mjeseci kada su temperature na površini nepogodne i prelaze dozvoljene granice za uzgoj ovih vrsta riba, a na dubini od 2 metra varirale su u povoljnim granicama. 
U proljetnom i jesenskom razdoblju, temperature vode u hidroakumulaciji Rama kretale su se 14,5? do 16,8? C. Navedene vrijednosti pogodne su za život salmonidnih vrsta riba, a manje pogodne za život ciprinidnih riba. Prema temperaturi vode, hidroakumulacija Rama u ihtiološkom pogledu ima prijelazni karakter.
Prozirnost vode u hidroakumulaciji Rama varirala je, od 161 cm u zimskom razdoblju do 345 cm u kasnom proljetnom razdoblju. Mala prozirnost u veljači rezultat je duljeg kišnog razdoblja, povećanja temperatura zraka i topljenja snijega.
Koncentracije otopljenog kisika na svim postajama, tijekom svih godišnjih doba, mijenjale su se od 8,26 mg•l-1 u ljetnom razdoblju do 14 mg•l-1 u veljači. Navedene koncentracije otopljenog kisika u potpunosti odgovaraju i najzahtjevnijim ribama. Stoga se hidroakumulacija Rama može koristiti za kavezni uzgoj salmonidnih vrsta riba.
Prisutnost amonijaka nije registrirana ni u jednom uzorku tijekom istraživanog razdoblja što je indikator visoke kakvoće vode.
Svi ostali mjereni kemijski parametri vode (organsko onečišćenje vode, nitriti, nitrati, fosfati i pH vrijednost) optimalni su i pogodni su za život svih vrsta riba.
Rijeka Rama izvire između Raduše i Proslapske planine u naselju Varvara. Najznačajnija je pritoka Neretve u koju se ulijeva u srednjem toku kao lijeva pritoka. Dužina toka Rame iznosi 33 km. U gornjem toku, od izvora do Mluše, rijeka je dosta tiha i tu je danas smješteno Ramsko jezero.
 
Rijeka Rama od brane Mluša do Marine pećine

Srednji tok je od Mluše do Marine pećine, gdje se Rama ulijeva u Jablaničko jezero. U tom dijelu Rama teče klisurom sa 10 % pada, što ukazuje na tipični planinski karakter rijeke, te sa desne strane prima pritoke Crima potok i Gračanicu, a sa lijeve Krupić i Volujaču koja ima dužinu toka 13,5 km.
Prema svim fizikalno-kemijskim pokazateljima, rijeka Rama pripada čistom salmonidnom području s velikim padom korita i relativno malom količinom vode. Korito je puno bukova, brzaka i malih kaskada. Ovakav tip vode, s dosta niskim temperaturama koje su tijekom godine varirale od 4,5? C u zimskom razdoblju do 13,9? C tijekom mjeseca srpnja, utječu na pojavu visokih koncentracija kisika što je od posebnog značaja za život potočne pastrve.
Prema svim fizikalno-kemijskim pokazateljima voda rijeke Rame je tipična salmonidna voda. 

  U rijeci Rami tijekom jednogodišnjih istraživanja utvrđene su samo dvije riblje vrste. U svim godišnjim dobima dominirala je potočna pastrva, koja je autohtona riba rijeke Rame, dok je dužičasta pastrva u rijeku unesena poribljavanjem.
 
 
 
RIBLJE VRSTE I SPORTSKI RIBOLOV NA RAMSKOM JEZERU

Izgradnjom hidroelektrana, na rijekama nastaju više ili manje vodene akumulacije koje pored gospodarskog značaja postaju i turistički objekti prikladni za športski ribolov. Tako su nastankom hidroakumulacije Rama nastale objektivne mogućnosti za razvoj športskog ribolova. Međutim, novonastali uvjeti odrazili su se na zatečeno stanje ihtiofaune. Prije svega, to se odnosi na adaptaciju postojećih ribljih vrsta. Tako je mekousna pastrva tipičan predstavnik brzih tekućica i stajaće joj vode ne odgovaraju. Osim Neretve, mekousna pastrva je u velikom broju nastanjivala srednji dio toka rijeke Rame. Izgradnjom brane i nastankom hidroakumulacije, populacija mekousne pastrve je potpuno nestala.
U hidroakumulaciji Rama registrirano je devet ribljih vrsta iz tri porodice. U svim godišnjim dobima u brojčanom pogledu dominirali su strugač i klen. Osim navedenih vrsta, u jesenskom ulovu s visokim postotkom zastupljen je šaran ( 11,58% ). Od salmonidnih riba u jesenskom izlovu, dominirala je dužičasta pastrva sa dvadeset jednom (21) jedinkom ili 15,57%. Sa znatno manjim brojčanim vrijednostima zastupljene su ostale salmonidne ribe (zlatovčica sedam (7) jedinki i potočna pastrva četrnaest (14) jedinki). U svim godišnjim dobima, bio je ujednačen ulov smuđa, a varirao je od 12 do 14 jedinki. Brojnost sunčanice se, ovisno o godišnjem dobu, mijenjala od jedanaest (11) jedinki prilikom jesenskog izlova do dvadeset osam (28) jedinki u zimskom razdoblju.
Populacija šarana, koji ne spada u autohtonu vrstu hidroakumulacije, u brojčanom pogledu zastupljena je velikim brojem osim u zimskom razdoblju kada nije registriran. S velikim brojem jedinki, tijekom svih pokusnih izlova, zastupljen je srebrni karas koji je zajedno sa šaranom introduciran i dobro se prilagodio na postojeće životne uvjete. Na temelju utvrđene strukture, vidljivo je da je ihtiopopulacija u ramskoj hidroakumulaciji raznovrsna.
 
 
 
 SPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO „RAMA"
Ul. Kralja Tomislava bb., 88440 Prozor/Rama, tel: 036/770-552.
FAX: 036/ 771 - 342 (Općina Prozor /Rama)
www.ribolovrama.blog.hr
INFORMACIJE
SEZONA: 01.03. 2009. - 01.10. 2009., na potočnu i kalifornijsku pastrvu.
LOVNE MJERE:
- potočna pastrva, 25 cm 
- kalifornijska pastrva, 25 cm 
- zlatovčica, 25 cm 
- šaran, 35 cm 
- smuđ, 40 cm 
- klen, 20 cm
 
CIJENA DOZVOLA:
DNEVNE:    Ramsko i Jablaničko jezero 10 KM 
Rijeka Rama 20 KM

GODIŠNJE DOZVOLE: - od 25 KM , 50 KM , 100 KM, sukladno važećem Federalnom pravilniku o obliku i sadržaju obrasca dozvola za sportsko - rekreativni ribolov.