Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 75/07.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 22. do 28. maja 2007. godine, donijela je 
   
 
I
Arheološko područje i ostaci Stare tvrđave u Prozoru proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik). 
Nacionalni spomenik čini utvrđenje iz perioda kasnog srednjeg vijeka i osmanskog perioda. 
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 668/1 (stari premjer), što odgovara k.č. broj 1012 (novi premjer), upisan u Posjedovni list broj 344, K.O. Prozor Grad, općina Prozor, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. 
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini («Službene novine Federacije BiH», broj 2/02, 27/02 i 6/04).
II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se sljedeće:
I zona zaštite obuhvata dio od stijena ispod kule do kraja relativno ravnog stjenovitog platoa orijentiranog ka jugoistoku, na parceli definiranoj u tački I stav 3. ove odluke do stijena ispod kule. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su arheološki, istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi, osim uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
- nije dopuštena izgradnja saobraćajnica punih profila, kuća i svih objekata koji u toku izgradnje ili u toku eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik;
- nije dopušteno odlaganje otpada.
II zona zaštite obuhvata parcelu k.č. broj 1001/2, sa koje se može prići spomeniku, te prostor oko grada na jugu u dužini od oko 50 m, i sa strana prema prirodnim uvjetima na terenu na parceli 688/1. U toj zoni, sjeverno od grada na parceli 1001/2, potrebno je trasirati pristupni put spomeniku u vidu pješačke staze. 

Vlada Federacije je dužna posebno osigurati provođenje sljedećih mjera: 
- sanaciju spomenika; 
- izradu i provođenje programa prezentacije nacionalnog spomenika.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu. 
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske» , broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 485.
X
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH». 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik. 

Broj: 05.2-02-83/07-3
23. maja 2007. godine
Sarajevo

Predsjedavajući Komisije
Dubravko Lovrenović
 

O b r a z l o ž e n j e

I - UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2, stava 1, "nacionalni spomenik" je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju historijske cjeline - Stari grad Prozor na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 485.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije snimljene 7. maja 2007. godine, 
- podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd., 
- historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru. 

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. PODACI O DOBRU
Lokacija dobra
Dolina rijeke Rame obuhvata predio između planina Raduše i Ljubuše na zapadu, Vrana na jugu , te Vranice i Bitovnje na sjeveru. Mjesto Prozor se nalazi u dolini rijeke Rame, na razmeđi tri cjeline na koje se dijeli područje oko ove rijeke: Gornja Rama je manja kotlina na sjeverozapadu, između planina Ljubuše i Raduše, čije je strmine zatvaraju sa tri strane, dok se na istočnoj granice nalazi grad Prozor. Južno od Prozora je Donja Rama, brdovit kraj koji se spušta do Neretve. Istočno od Prozora je drugi dio doline Rame, predio koji nema posebno ime. Tako je Prozor na granici neogenskog pitomog zamljišta na zapadu i krečnjačkog zemljišta na jugu i istoku.
Stari grad u Prozoru smješten je na izlazu iz kanjona na jugozapadnom rubu uske kotline u kojoj se nalazi danas centralni dio grada Prozora. Udaljen je od savremenog naselja oko 2,2 km. Utvrđenje se nalazi na stjenovitom vrhu brijega Grad, na neravnom terenu čiji se zadani rub graniči sa kanjonom, iznad i u blizini sastavaka rječice Prozorčice i potoka Kraljevca (ili Krajevca). Nekoliko stotina metara sjeverno od grada po hrptu kose nastalo je podgrađe.

Povijest dobra
Dolina Rame je oduvijek imala tranzitni značaj. Povezivala je Primorje sa unutrašnjošću Bosne. Kroz župu Ramu vodio je put iz župa Neretve do Uskoplja i Lepenice. Jedan put je vodio dolinom Neretve od ušća Rame ka Prozoru i preko sedla Makljena (razvođa između Vrbasa i Rame, odnosno Neretve) na Gornji Vakuf i u župu Uskoplje, tj. u dolinu Vrbasa. Drugi put je prolazio istočnije od Prozora, tj. iz doline Rame se odvajao u mjestu Gračanica i planinskim putevima preko sela Kranjčići i Ljubunci izlazio na Mejnik (nisko razvođe između Vrbasa i Neretve), odakle se silazilo u dolinu Vrbasa. Treći put je išao od Splita preko Duvna i Prozora koji je preko izvorišta Neretvice vodio u centralnobosanski rudarski bazen oko Kreševa i Fojnice. (Filipović, 1932, 2) 
U prahistorijsko i u antičko doba predio oko rijeke Rame i njenih pritoka je bilo dobro naseljeno i relativno dobro ekonomski razvijeno. U antičko doba predio Rame je bio naseljen Deretinima. U antičko i ranosrednjovjekovno doba centar ovog kraja bilo je na zapadnom kraju Rame. Prozor, koji se nalazi na rubu plodnog predjela Gornje Rame, je po svoj prilici bio središte obasti plemena Deretina. Rama se u antičko vrijeme i kasnije održala kao autohtona, autonomna oblast, što je vjerovatno utjecalo na daljnji tok historije, tj. na značaj Rame u ranosrednjovjekovnom periodu na ovom tlu. (Bojanovski, 1988, 130-132) Spominje se u izvorima u 12. stoljeću. Pop Dukljanin je spominje u oblasti Podgorja. Nije poznato gdje se u to doba nalazio centar ove župe. Stalno je bila u sastavu bosanske srednjovjekovne države. U povelji bana Stjepana II Kotromanića spominje se knez Rame Ostoja Pribojević. 
Grad Prozor je u 14. i 15. stoljeću bio centar župe Rame. Ispod njega je niklo podgrađe, iako se mjesto Prozor se nalazi u uskoj kotlini u kojoj se nije moglo razviti veće naselje. Za nastanak utvrđenja i podgrađa presudan je bio tranzitni položaj doline rijeke Rame. Grad Prozor je čuvao prilaz župama Neretvi i Uskoplju. (Vego, 1957, 98).
Podgrađe grada Prozora javlja se prvi put 1366. godine. Ban Tvrtko izdao je povelju pod Prozorom 11. augusta 1366. godine, kojom dariva posjedima vojvodu Vukca Hrvatinića za učinjene usluge u borbi protiv kralja Ludovika I 1363. godine. Do pada pod osmansku vlast ovo podgrađe se razvilo u trg. U defteru iz 1468/1469. godine također se spominje podgrađe Prozora. 
Dubrovačko Veliko vijeće spominje 13. februara 1433. godine da je njihov poslanik pisao iz Prozora u Rami.
Grad Prozor nije zabilježen ni u jednoj od tri povelje iz perioda 1448-1454. godine, koje su izdali aragonsko-napuljski kralj Alfons V i rimski kralj Fridrih II, kojima potvrđuju Stjepanu Vukčiću Kosači njegove posjede. Dolina rijeke Rame očito nije dijelila sudbinu čitavog sliva rijeke Neretve. Nema pismenog traga da je ikada pripadala Kosačama. (Dinić, 1978, 253).
Sredinom 1463. godine, Osmanlije su zauzele veći dio Bosne, ali je protuofanziva ugarske vojske uz pomoć domaćih snaga oslobodila dio zauzetih teritorija. Kralj Matija Korvin darovao je grad Prozor knezu Vladislavu Hercegoviću za učinjene usluge u ratu protiv Osmanlija 1463. godine. Iz formulacije u toj povelji razlikuje se posjed vojvode Vladislava kao dio očeve teritorije od darovanih teritorija ovom prilikom zajedno sa župama Uskoplje i Livno, za koje kaže da su do propasti Bosne 1463. godine bile potčinjene bosanskom kralju. Prema Diniću to bi se uklapalo sa kasnijom podjelom, po kojoj je župa Rama uvijek pripadala Bosni. (Vego, 1957, 98; Dinić, 1978, 253 -254)
Kada je tačno osvojeno područje Rame, nije poznato. U defteru iz 1468/1469. godine, upisana je nahija Rama sa gradom Prozorom, kao središtem nahije (sa posadom i trgom ispod grada). Tada je pripadala kadiluku Neretva u vilajetu Kraljeva zemlja u sastavu Bosanskog sandžaka. Osmanlije su u tvrđavi držale posadu. Jedan lokalitet u neposrednoj blizini utvrđenja nosi ime Solakovine (solak - vrsta pješaka u osmanskoj vojsci). 
U mirovnom ugovoru između Osmanskog carstva i Kraljevine Ugarske 1503. godine, cijeli pogranični kraj i gradovi u njemu ostali su pod osmanskom vlašću, a među njima i Prozor. Administrativno su pripadali Bosanskom sandžaku. (Šabanović, 1982, 55, 80)
Franjevački samostan u Šćitu spominje se od 1514. godine. (Vego, 1957, 98-99)
Osnivanjem Kliškog sandžaka 1538. godine, kadiluk Neretva prelazi u tu administrativnu jedinicu, a pred kraj 16. stoljeća nahije Neretva (bosanska sa Konjicem) i Prozor pripojene su Sarajevskom kadiluku i Bosanskom mulaluku. U drugoj polovini 17. stoljeća, E. Čelebija je napravio «Popis gradova u sedam sandžaka bosanskog ejaleta», u kojem je grad Prozor u Hercegovačkom sandžaku. (Čelebi, 1979, 274) Međutim, bosanska nahija Neretva vraćena je opet ubrzo u Sarajevski kadiluk u Bosanskom mulaluku kao dio Bosanskog pašaluka. Murdirluk (srez) Rama (Prozor) pripao je Travničkom kajmakamluku (okrug). U novoj teritorijalnoj organizaciji 1865. godine, Prozor ili Neretva se više ne spominju. (Šabanović, 1982, 120-128, 183, 213, 229, 233) 
Osmanlije su u utvrđenju u Prozoru držale posadu do 1626. godine, kada je utvrđenje napušteno. 

2. OPIS DOBRA
O Starom gradu u Prozoru poznato je jedva nekoliko podataka. Podrobni opis grada nije napisan. Najveći dio areala na kojem se prostirao grad je danas neprohodan, tj. zarastao u gusto rastinje, tako da nije bio moguće provjeriti ni ono malo podataka napisanih o Starom gradu. Prema jednom podatku iz perioda između dva svjetska rata navodi se da na gradu ima mnogo ruševina od zidova, ali su zatrpane. (Filipivić, 1932, 3) Fra J. Vladić je 1882. godine zapisao da se grad u Prozoru zove Studenac, ali za to ime je kasnije malo ko znao. (Filipović, 1932, 8). U 16. stoljeću je fra Grgičević za utvrđenje u Prozoru napisao da je «osrednji grad u Kliškom sandžaku. Grad je opasan zidom, ali u njemu nema ni jednog topa niti u njemu tko stanuje.» (Filipović, 1932, 9). 
Tlocrt grada je prilagođen terenu. Grad se sastoji iz dva dijela: od prostora uokvirenog bedemom, od kojeg je ostao samo bedem naspram kule, koliko se moglo provjeriti na terenu, u dužini od 50 m i detaširanom kulom. Kula je odvojena od ostalog dijela grada jarkom širokim 15 i dubokim 4-5 m. Kula je polukružne osnove ili u obliku naopako napisanog latiničnog slova D, dimenzija 11 m čeonog zida, dubina zaobljenog dijela kule je 9 m. Prvobitna visina kule bila je barem za sprat viša uz dodatak potkrovne i krovne konstrukcije. Ulaz u kulu se nalazio sa južne strane, nasuprot ostalom dijelu grada. Kula je imala vjerovatno pet nivoa. Na drugom ili trećem nivou nalazio se ulaz kao i kod drugih kula iz tog doba. Vrata su na južnom čeonom zidu, nasuprot platoa na kojem se nalazio ostali dio grada. Između kule i ostalog dijela grada je jarak širok oko 15 m i dubok do 5 m. Preko jarka se vjerovatno prelazilo drvenim mostom. Visina kule se sačuvala do petog nivoa na kome je bila puškarnica. Dio zida oko puškarnice je više razoren nego ostali dio zida na tom nivou. Paralele ovoj kuli su kule izgrađene u Doboru (kula C) i u Mostaru (Kula Herceguša). (Bojanovski, 16, sl. 9; 26, sl. 24, 27, sl. 25; 29, sl. 27; Ratković, 1984, 76-77)
Na platou grada koji je bio južno od kule danas stoji relej. Ostali dio južnog platoa grada je nepristupačan zbog rastinja kroz koje se jedva može proći, te se ni bedemi na ostale tri strane, zapadnoj, sjevernoj i istočnoj, ne mogu razaznati. Taj južni dio platoa je relativno ravan i bio je pogodan za gradnju objekata unutar zidona. Prema stazi, koja sa sjevera vodi ka bedemima grada, prirodnim putem između stijena, izgleda da je ulaz na dio grada na južnom platou bio na istočnom bedemu. 

3. DOSADAŠNJA ZAKONSKA ZAŠTITA 
Utvrđenje u Prozoru nije do sada stavljeno pod zaštitu države.  Prostornom planu Bosne i Hercegovine do 2000. godine, Faza B, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, sačinjenom 1980. godine, Stari grad Prozor kao spomenik uvršten je u III kategoriju. Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, evidentiran je kao Prozor (Rama) - Srednjovjekovni grad Prozor - pod brojem 485.

4. ISTRAŽIVAČKI I KONZERVATORSKO-RESTARURATORSKI RADOVI
Nisu vršeni.

5. SADAŠNJE STANJE DOBRA
Uvidom na licu mjesta, u maju 2007. godine, ustanovljeno je da je srednjovjekovni grad, osim detaširane kule zarastao u rastinje i da je taj dio terena skoro neprohodan. Vanjsko zidno platno na detaširanoj kuli je dosta stradalo. Najgornjeg nivoa kule više nema. Mjesto ulaza u kulu je dosta uništeno. Kula je teško pristupačna. 

6. SPECIFIČNI RIZICI KOJIMA JE SPOMENIK IZLOŽEN:
- prirodni faktori.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», broj 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A.Vremensko određenje
B.Historijska vrijednost
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
i. Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim razdobljima
ii. Svjedočanstvo o historijskim mijenama
iii. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
F. Ambijentalna vrijednost
iii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

Sastavni dio ove odluke su: 
- kopija katastarskog plana,
- zemljišnoknjižni izvadak,
- fotodokumentacija Komisije sa terena koja se sastoji od fotografija, snimljenih u februaru 2007. godine,
- dvije geografske karte.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1932, Filipović, Milenko, Prozor, Glasnik geografskog društva, sv. XVIII, Beograd 1932, 1-16.

1938, Karanović, Milan, Istorijsko-etnografske crtice u župama Rami i Skoplju, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1938, 73 -94.

1952, Kreševljaković, Hamdija, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom II, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1952, 119-184.

1957. Vego, Marko, Naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1957. 

1978. Dinić, Mihajlo, Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd, 1978.

1978. Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1978.

1979. Čelebi, Evlija, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama. Priredio H. Šabanović. Sarajevo, 1979.

1981. Bojanovski, Ivo, Dobor u Usori (sjeverna Bosna)(rezultati arheoloških istraživanja 1969.-1973.g.). Naše starine XIV-XV, Sarajevo, 1981., 11-38.

1982. Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk, postanak i upravna podjela. II izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1982.

1984. Ratković, Aleksandar, Srednjovjekovni Mostar i problematika njegovog istraživanja. Naše starine XVI-XVII, Sarajevo, 1984., 75-78.

1988. Bojanovski, Ivo, Bosna i Hercegovina u antičko doba. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela, knjiga LXVI, Centar za balkanološka ispitivanja, knjiga 6, Sarajevo, 1988.