Odlukom Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Volfganga Petriča (Wolfgang Petritsch) od 25. oktobra 2000. godine, trajno je određena zemljišna lokacija u Potočarima, opština Srebrenica, za mezarje i spomen obilježje onima koji su stradali u julu 1995. godine u genocidu. Prema ovoj Odluci, Visoki predstavnik, u skladu s važećim domaćim zakonodavstvom, namjeravao je osnovati Fondaciju ili Udruženje u cilju trajnog upravljanja mezarjem i spomen obilježjem, te osiguravanja njihovog prvobitnog finansiranja.
Odlukom Visokog predstavnika Volfganga Petriča (Wolfgang Petritsch), od 10. maja 2001. osniva se Fondacija "Srebrenica–Potočari", Spomen obilježje i mezarje, ustanovljena kao neprofitna organizacija koja ima za cilj da izgradi i održava kompleks u znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici iz 1995. godine. Ovom odlukom definisana je uloga Izvršnog odbora i Savjetodavne radne grupe Fondacije. Ured Visokog predstavnika koordinirao je rad Izvršnog odbora i Savjetodavne radne grupe.
Preko puta mezarja nalazi se "Fabrika akumulatora" – zgrada iz predratnog doba koju je koristio holandski bataljon (DUTCHBAT) kao svoje sjedište 1994-1995. godine (baza Charlie). Uredbom koju je donio Visoki predstavnik Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) 25. marta, 2003. godine utvrđeno je da ova lokacija treba pripasti "Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, spomen obilježje i mezarje".
Memorijalni centar je zvanično otvorio bivši američki predsjednik Bil Klinton (Bill Clinton) u septembru 2003. godine. Iste godine. u mjesecu martu, izvršen je ukop prvih 600 identificiranih žrtava genocida. Sukcesivnim ukopima nekoliko stotina žrtava, svake godine, ovo mezarje je uspostavljeno kao mjesto očuvanja sjećanja na srebrenički masakr.
Nakratko prije isteka njegovog mandata, Visoki predstavnik Kristijan Švarc Šiling (Christian Schwarz-Schilling) 25. juna 2007. godine donosi Odluku čiji je sastavni dio bio i Zakon o "Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine". To je danas službeni naziv ovog memorijala. Ovim Zakonom ustavnovljen je Memorijalni centar, kao pravni naslijednik ranije formirane Fondacije, sa sjedištem u Potočarima, Opština Srebrenica.
Memorijalni centar se sastoji od sakralne i memorijalno-komercijalne komponente.
U prvoj fazi uređenja Memorijalnog centra Potočari u cjelosti je završen sakralni dio gdje se vrši ukop identifikovanih osoba.
Najprepoznatljiviji objekat unutar sakralog dijela Memorijalnog centra svakako je musala. Musala služi kao objekat za molitvu na otvorenom za pripadnike islamske vjeroispovijesti. U njen mermerni plato ugravirana su simetrično mjesta za "sedždu", a u desnom dijelu je kameni mimber.
S desne strane musale, nalazi se turbe, sa zelenom kupolom i velikom kamenom pločom na kojoj su ugravirani, na Arapskom i Bosanskom jeziku, ajeti 154-156. druge Kur'anske sure:
"I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su živi, ali vi ne znate!
Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine.
A ti obraduj izdržljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu:
"Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!"
Musalu i turbe, u formi polukruga, okružuje bijela kamena platforma koja predstavlja Zid sjećanja na kome su ispisana imena 8372 žrtve nestale u genocidu, jula 1995. godine.
Još jedan upečatljiv objekat u sastavu sakralnog dijela Memorijalnog centra u Potočarima je i "Muzej genocida" u kome je postavljena izložba fotografija Tarika Samaraha, koja prikazuje proces potrage za nestalim osobama, masovne grobnice, proces identifikacije i ukopa nestalih.
Ostatak prostora sakralnog dijela popunjavaju nepregledni redovi bijelih, mermernih "nišana", a ispod svakog od njih počivaju, rijetko kompletni, posmrtni ostaci žrtava.
Više o ovom centru možete pogledati: Ovdje!