Ramski križ kipara Mile Blaževića pripada djelima koja odgovaraju izazovima ovog trenutka tragajući a novom ikonografijom koja teži povezivanju povijesnih ishodišta i višestoljetne tradicije sa sadašnjom tragedijom i junaštvom domovinskog rata. Posebno mi se čini znakovitim upozoriti na sličnost Blaževićevog stvaralačkog postupka s nekoliko najintrigantnijih radova uključenih u izložbu Bosna prkosna od sna - plakati podrške Bosni i Hercegovini priređenu prošle godine u Muzejskom prostoru.
To se posebice odnosi na plakat Zlatka Kesera na kojem je lik "bogumila" napadnut crnim klinom s četiri tocila i, na žalost, memorijalnim plakatom na kojem je Đuro Seder prikazao Plehanski križ. Pišući predgovor za spomenutu izložbu, posebno sam istakao značenje prelaženja granica plakaterstva i slikarstva kao izraz zajedništva raznolikih likovnih struka, što je odlika oba spomenuta ostvarenja koja su rijetki ali uspješni plakaterski ekskurs dvojice vodećih hrvatskih suvremenih slikara.
U Keserovom slučaju posebno me fascinira spoj ovostoljetnog i drevnog - naime lik "bogumila" preuzet je iz oblikovnog repertoara stećaka a ugrožavanje opstojnosti te jedinstvene, "starokomponirane" etničke smjese izraženo je duhovito parafraziranjem čuvenog oktobarskog plakata El Lisitzkog "Crveni klin razbija bijelu kružnicu".
Vrlo preciznom ali i prikladnom pretvorbom nekadašnji crveni klin poprimio je danas totalitarističku crnu boju postkomunističkog neofašizma. Sederov plakat fascinirao me za recentne radove tog autora netipičnom, redukcijom boja i statičnošću kompozicije, potresnim signalom da nove okolnosti navode na nove pristupe. Ramski križ Mile Blaževića uključuje se u slično ili čak isto problemsko područje isticanja opstojnosti križa i hrvatskog etnosa u specifičnom bosanskom povijesnom i društvenom kontekstu.
U tom smislu, posebno značenje pridajem unošenju motiva friza sa stećaka unutar postolja Blaževićevog Ramskog križa koji upućuje na svjesne preinake tradicionalne ikonografije križa unošenjem prikaza brojnih likova i svođenjem lika Spasitelja na shematizirani lik stiliziran sličnim oblikovnim sredstvima kao i friz u postolju, križ kao tradicionalni simbol patnje i iskupljenja pretvara se u simbol opstojnosti vjere i naroda u njemu naklonjenim uvjetima.
Lik Raspetog nije dokinut, već je njegova patnja neraskidivo povezana sa sudbinom naroda koji je odlučio da vjeruje u smisao njegove žrtve čak i onda kad je i on sam prisiljen na usporedljive, ako ne i gore muke.
Bez obzira na značenje i emocionalni naboj teme, Blažević je u izvedbi Ramskog križa zadržao visoku razinu stilske čistoće i jezgrovitosti, dok je za svoj emocionalniji iskaz iskoristio seriju pripremnih gvaševa u kojima je motiv križa razradio u ekspresionistički rasplamsalom koloritu zadržavši pritom skulptorsku tektoniku i sažetost oblika. Ipak, kontrolirana žestina poteza i naglašena prisutnost crvene boje upućuje na neskrivenu simboliku stradanja i otpora koja je u Ramskom križu iznašla postojni i trajni umjetnički izraz.
Ovim pripremnim gvaševima i modelima za brončani odljev Ramskog križa kipar Mile Blažević autoritativno se i autohtono uvrstio u odabrani krug hrvatskih kipara koji i u ovom nesklonom vremenu nisu iznevjerili svoju umjetničku vokaciju i humanistički angažman.
Darko GLAVAN
(Preuzeto iz kataloga: Mile Blažević, Rami - zemlji preblizu ljepoti i stradanju, Zagreb 1993.)
